Igra i ljudi
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 11 | Nivo: Filozofski fakultet, Sarajevo

Uvod
Pošto se spoznalo da našoj vrsti naziv homo sapiens ipak ne pristaje tako dobro kao što se nekoć mislilo, jer mi napokon ipak nismo tako razumni kao što je to u svom naivnom optimizmu bilo sklono vjerovati osamnaesto stoljeće, dalo je našoj vrsti, pored te oznake, naziv homo faber, čovjek koji radi. Ali taj je naziv još manje pogodan od ranijega, jer je faber i pokoja životinja. Što vrijedi za rad, vrijedi i za igru: mnoge se životinje igraju. Pa ipak, čini mi se da homo ludens, čovjek koji se igra, odaje funkciju isto tako bitnu kao što je i rad, i da pored imena homo faber zaslužuje svoje mjesto. Pojam igre valja ovdje shvatiti kao pojavu kulture, a ne ili bar ne prije svega kao biologijsku funkciju. Služit cemo se ovdje sredstvima kulturnoznanstvenog mišljenja. Igra je starija od kulture; jer, koliko god pojam kulture bio nedovoljno omeđen, on u svakom slućaju pretpostavlja ljudsko društvo, a životinje nisu čekale ljude da ih tek ovi nauće igranju. Može se sasvim sigurno reči da civilizacija općem pojmu igre nije pridodala ni jednu bitnu značajku. Životinje se igraju isto tako kao i ljudi. I sva glavna obilježja igre ostvaruju se već u igri životinja. Valja samo promatrati mlade pse za vrijeme igre, pa da se sva ta obilježja prepoznaju u njihovu vedrom hrvanju. Oni jedan drugoga vabe nekim gotovo ceremonijalnim držanjem i kretnjama. Drže se pravila da svome bratu ne valja progristi uho. Pretvaraju se kao da su užasno ljuti. I što je najvažnije: u svemu tome oni očito nalaze vrlo mnogo zadovoljstva i razonode. Međutim, takvo igranje mladih razigranih pasa tek je jedan od jednostavnijih oblika igre u životinja. Postoje mnogi viši i razvijeniji stupnjevi: prave utakmice i lijepe predst.ave pred gledaocima. Već u svojim najjednostavnijim oblicima i već u životinjskom carstvu igra je više nego čisto fiziologijska pojava ili fiziologijski uvjetovana psihička reakcija. Igra kao takva nadilazi granice čisto biologijskog, pa čak i čisto fizičkog djelovanja. Ona je smislena funkcija. Svaka igra nešto znači. Nazovemo li to djelatnim principom koji igri podaruju njenu bit, duh, rekli smo previše, a nazovemo li to instinktom, nismo rekli ništa. Kako mi god gledali na to, time što igra ima neki smisao, u samoj biti igre odražava se uvijek jedan element nestvarnoga.
Igra i ljudi
James Heising definira igre:“ Igra je radnja ili dobrovoljna aktivnost koja se vrši u izvjesnim određenim granicama vremena i mjesta,prema slobodno prihvaćenom,ali potpuno dominirajućem pravilu“. Ovakva definicija je suviše opširna i suviše skučena. Karakteristika igre jeste da ne stvara bogatstvo ni neko djelo. Ona se razlikuje od rada i umjetnosti. Igra je prilika za trošenje: vremena, energije, domišljatosti, vještina i često novca za kupovinu rekvizita ili za eventualno plaćanje zakupa za lokal. Igre nisu regulisane i fiktivne. One su ili regulisane ili fiktivne. Igra je slobodna ( igrač se ne primorava da igra igru), izdvojena (ograničena i vremenskim i prostornim granicama) ,neizvjesna(tok i ishod se ne predvidjeti), neproduktivna(ne stvara ni bogatstvo ni novac), propisana(zakoni), fiktivna(svijest o drugoj realnosti). Postoje četiri kategorije: Agon, Alea, Mimicry i Ilinx sve četiri pripadaju domenu igara. Agon-igra se fudbal, klikeri ili šah; Alea- igra se rulet ili na lutriji; Mimicry-igra se gusara, Nerona ili Hamleta. Ilinx-igramo se da bi bržim okretanjem u krug izazvali u sopstvenom organizmu stanje zbunjenosti i strepnje. Ovo označavanje ne obuhvata u potpunosti svijet igara. Igre se mogu rasporediti između dva suprotna pola. Na jednom polu vlada, skoro neprikosnoveno,zajednički princip razonode, nestašluka, slobodne improvizacije i bezbrižnog izliva, čime se manifestuje izvjesna nekontrolisana fantazija koju označavamo imenom paideia. Druga se komponenta naziva ludus. Agon je grupa igara kao takmičenje (borba), rivalstvo koje se odnosi na jednu osobinu (brzina, vještina, izdržljivost, snaga, pamćenje, domišljatost itd) koja se ispoljava u određenim granicama i bez pomoći spolja. Upražnjavanje Agona podrazumijeva napregnutu pažnju, posebno prilagođen trening, neprestane napore i želju za pobjedom. Ono nameće disciplinu i postojanost. Duh Agona se se nalazi u drugim kulturnim pojavama: (dvoboj, turnir...) Kod životinja mačića, kučića, mečića koji nalaze zadovoljstvo u nekoj vrsti hrvanja, ali se čuvaju da ne povrijede jedan drugog. Alea latinski naziva znači igra kockama, to su igre zasnovane na suštoj suprotnosti Agonu. Sudbina je jedini činilac pobjede, a ona,kad se radi o rivalstvu, znači da je pobjednik bolje sreće od pobjeđenog. Primjeri kod kocke su rulet, lutrija itd. Alea označava i otkriva naklonost sudbine. Igrač je pasivan i njegove odlike i sposobnosti prednosti njegove vještine, snaga mišića i inteligencija, ne dolaze do izražaja.

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]